2025. július 14. hétfő
Ma örs, Stella, Kamil névnap van.
Alapító: Bódis Gábor & Németh Árpád (MCMXC)

Fiók

Felhasználónév:

Jelszó:

Legnépszerűbb

Végre egy örömhír: a kvótareferendumon a határon túli magyar állampolgárok is részt vehetnek

És ez még jobb: akinek nincs magyarországi lakcíme, levélben adhatja le szavazatát. >

Tovább

Egy „Széchenyi-idézet” nyomában

„Minden nemzetnek olyan kormánya van, aminőt érdemel. Ha valami oknál fogva ostoba vagy komisz emberek >

Tovább

Szeles Mónika exkluzív

1986-ban Mónika valahol Dél-Amerikában megnyerte a korosztályos világbajnokságot, s amikor hazajött, akkor készítettem vele ezt >

Tovább

Európa, a vén kurva

E sorok írójának csak az a törté­nelmi tapasztalat jutott osztályrészéül, hogy hintalovazás közben hallgassa végig az >

Tovább

The Orbán family’s enrichment with a little government help

„Azt hiszem elképednénk a jelenlegi magyar miniszterelnök korrumpáltságának mélységétől.” Hungarian Spectrum: >

Tovább

Churchill és Bódis békés szivarozása helyett jaltai konferencia

Tulajdonképpen egy farsangi szivarozáson kellett volna találkoznia a krími félszigeten Churchillnek és Bódisnak 1945 februárjában – >

Tovább

A gyertyák csonkig égnek

„Az ember lassan öregszik meg: először az élethez és az emberekhez való kedve öregszik.” Márai Sándor >

Tovább

Egyik gyakornokunk szülinapját ünnepeltük

A bohókás ünnepeltet a kezében tartott tábláról lehet felismerni, amelyik egyben az életkorát is jelzi. Még fiatal, >

Tovább

A kiválasztott nép ilyennek látja Európát

Spitzertől: >

Tovább

A Napló Naplója

Kissé élcelődve azt meséltük, hogy minden a Magyarzó Pistike bálján kezdődött, amikor Árpád a söntésnél találkozott >

Tovább

A fehér kabát

Gabor,I like your white coat.Your pal,Tony Curtis >

Tovább

Szeretet

Amíg egy férfi új autóját fényezte, a kisfia felvett egy követ, és vonalakat karcolt az autó >

Tovább

Napi ajánló

Sve nijanse zapomaganja

Bódis Gábor
Bódis Gábor
Sve nijanse zapomaganja
A vörös szőnyegen (mbahuyo fotója)

A két felmentő ítélet megkönnyebbülést okozott a hazai politikusoknak – írja Svetlana Lukić a Peščanikon:

„Kao Ante Gotovina, i Ramuš Haradinaj je trijumfalno dočekan od strane svojih sunarodnika. Bili su tu i specijalni avioni, crveni tepisi, počasne garde, počasni plotuni, slavlje i suze radosnice na ulicama. Baš kao u Hrvatskoj, i u Prištini su juče pokušali da nedostatak dokaza ili njihovo loše tumačenje, a u slučaju Haradinaja i nedostatak svedoka koji su volšebno umirali jedan za drugim – proglase za nešto što nije bilo i nikada neće biti, a to je da je pobeda njihovih vojski bila čista kao suza. Onim mladim Albankama koje su juče uplakane slušale Haradinaja nije smetalo što se sve to dešava na trgu koji se zove Majka Tereza; one ili veruju da je on sveti ratnik ili znaju da je, zajedno sa svojim vojnicima, odgovoran za ratne zločine, ne samo nad Srbima i Romima, nego i nad albanskim civilima koje je smatrao kolaboracionistima – ali im to nimalo ne smeta. Ova druga pretpostavka je mnogo jezovitija.”

„Odlazak po dalmatinski pršut i na jedrenje generala Gotovine, kao i Haradinajev povratak na premijerski presto, s razlogom može da izazove i gnušanje i gnev, i osećaj da su povređene osnovne civilizacijske norme. Međutim, u reakcijama u Srbiji ima mnogo više besa zbog toga što našim neprijateljima ide tako dobro, što imaju čemu da se vesele, nego očaja što će ljudi koji su činili zločine nad našim sunarodnicima ostati nekažnjeni, što je ovo još jedan nož zabijen u grudi onima koji su u tim sukobima izgubili najbliže članove svojih porodica. Ovih dana smo čuli sve nijanse zapomaganja od Nikolića, Vučića i članova njihove vlade, njihovih intelektualaca i analitičara. Najmanje su pominjani oni proterani ili pobegli iz Hrvatske i sa Kosova, osim ritualne posete nekom kolektivnom kampu, a da niko nije objasnio kako to da posle 17, to jest 12 godina, ljudi iz Krajine i sa Kosova sede u istim kolektivnim centrima, zaboravljeni od svih.”

„Obe presude su donele i neku vrstu olakšanja domaćim političarima, pogotovo onima koji su sve te Srbe u Krajini i na Kosovu godinama pripremali za smrt ili bekstvo. Oni sada pokušavaju da oslobađanjem Gotovine i Haradinaja sami sebi daju indulgencije. Popustile su sve dizgine u mozgu i sada se takmiče ko će upotrebiti krupnije reči. Nikolić tvrdi da svi Srbi treba da budu pušteni iz Sheveningena, Vučićeva dijagnoza je da je Srbija u šoku, ministar pravde Selaković poručuje da nam je Hag pljunuo u lice, a nekadašnji bliski saradnik Borisa Tadića, sada poslanik naprednjaka Saša Cvijan obećava da će spaliti svoj udžbenik iz međunarodnog prava. Hrvatska i Kosovo su ove presude iskoristili da zauvek operu svoje zločince, a Srbija da u dodatnu preambulu ustava unese ne samo da je Tribunal antisrpski, nego i da svi Srbi koliko sutra moraju da napuste Sheveningen. Zanimljivo je da niko nije rekao da su oni nevini, nego samo – ako su njihovi krvnici slobodni, onda treba osloboditi i naše.”

„Indikativna je izjava našeg tužioca za ratne zločine Vukčevića, koji je rekao da je haško tužilaštvo imalo problema sa svedocima, što je onemogućilo izvođenje dokaza. U slučaju Haradinaja i drugova svedoci su ubijani i zastrašivani, ali Vukčević zna da su i svedoci koji su njemu potrebni za izvođenje dokaza na suđenjima u Srbiji zastrašivani, od koga, od Jedinice za zaštitu svedoka, kojoj je nadređen Ivica Dačić. Ivica Dačić takođe mora znati ono što zna Fond za humanitarno pravo: da su neka svedočenja protiv Haradinaja u Hagu odbačena, jer je sud bio uveren da su dokazi, odnosno iskazi svedoka koje je pribavio MUP Srbije, dobijeni posle ucena i premlaćivanja tih ljudi, inače kosovskih Albanaca.”

„Kada prođe sav taj gnev, a u pitanju je nekoliko dana, možda će započeti ozbiljna analiza ne samo ovih presuda, nego i ukupnog učinka Haškog suda. Samo mi nije jasna ovolika dreka koju su na Haški sud nadigli Šešeljevi i Miloševićevi naslednici i tzv. nacionalna inteligencija. Što bi rek’o Vuk Drašković: zašto kukate na tuđem grobu? Pa oni su uvek mrzeli taj sud. Treba da kukaju oni koji su verovali da on ne može pasti na tako važnim ispitima, kao što se to desilo poslednjih dana.”…

2012. december 2.
Küldje tovább ezt a cikket.

Kommentek

Ehhez a cikkhez még nem fűztek megjegyzést.

Komment írásához be kell jelentkeznie.

Legfrissebb

Bodzsoni István a REM tagja?

A REM már hosszú évek óta a Szerb Haladó Párt (SNS) és a VMSZ eszköze, tele >

Tovább

Szerbia és a VMSZ nemzeti közösségi politikájának magasztalása

Úgy tűnik, hogy a két Bálintnak (Pásztornak és Juhásznak) nemzetközi publicitásra volt szüksége, hogy Szerbia és >

Tovább

Szükség lenne új utat mutató államférfira

A tüntető egyetemistákkal szemben Belgrád legszűkebb központjában a Pionír parkban a kormánypárti tanulni vágyó egyetemisták sátortábort >

Tovább

Az utca többé nem biztonságos

A jelentések szerint sok egyetemistát úgy tartóztatnak le, hogy leparkol egy autó, kilép belőle 2-3 fekete >

Tovább

Aleksandar Vučić jóslata nem teljesült be

Az egyetemisták a Szent Vitus-napi tüntetésen nem tettek kísérletet arra, hogy elfoglaljanak fontos állami intézményeket vagy >

Tovább

MIVEL ÉRDEMELTE KI A SZABADKAI MAGYAR TANNYELVŰ TANÍTÓKÉPZŐ KAR DÉKÁNJA A VID-NAPI DÍJAT?

Az MTTK hallgatói még 2024 decemberében nyílt levélben szolidaritást vállaltak ugyan a tiltakozókkal, de a plénumon, >

Tovább

Tomislav Žigmanov erkölcsi és politikai bukása

A politikai erőviszonyokat tekintve, a Tartományi Képviselőházban akár a tréfás mesék Pityi Palkó nevű figuráját is >

Tovább

Legija, Bokan, Vučić...

Ezért közpénzen a Titkárság megvásárolt egy bizonyos példányt, hogy a vajdasági közkönyvtároknak ajándékozza. Milorad Ulemeket a >

Tovább

Ez lesz az egyetemisták nagy vizsgatétele

Nem az a gond, hogy különbségek vannak, ez szinte magától értetődő. Az egyetemisták között vannak jobboldaliak >

Tovább

Csak a vajdasági magyarság csendes, újra csendes, félő, hogy örökre az marad

A közelmúltban lezajlott népszámlálás különösen súlyos sebet ejtett a vajdasági magyarság körében. Most már nem is >

Tovább

A VMP színrelépése

A Vajdasági Magyar Plénum (VMP), a vajdasági magyarság legújabb közösségi szerveződése közleményben támogatta az egyetemisták követeléseit. >

Tovább

A forradalom jogossága

Csak az a gond. hogy minden forradalom, a legnemesebb is, ártatlan emberéleteket, tehát túlságosan magas árat >

Tovább