2025. március 25. kedd
Ma Irén, írisz, Lúcia névnap van.
Alapító: Bódis Gábor & Németh Árpád (MCMXC)

Fiók

Felhasználónév:

Jelszó:

Legnépszerűbb

Végre egy örömhír: a kvótareferendumon a határon túli magyar állampolgárok is részt vehetnek

És ez még jobb: akinek nincs magyarországi lakcíme, levélben adhatja le szavazatát. >

Tovább

Egy „Széchenyi-idézet” nyomában

„Minden nemzetnek olyan kormánya van, aminőt érdemel. Ha valami oknál fogva ostoba vagy komisz emberek >

Tovább

Szeles Mónika exkluzív

1986-ban Mónika valahol Dél-Amerikában megnyerte a korosztályos világbajnokságot, s amikor hazajött, akkor készítettem vele ezt >

Tovább

Európa, a vén kurva

E sorok írójának csak az a törté­nelmi tapasztalat jutott osztályrészéül, hogy hintalovazás közben hallgassa végig az >

Tovább

The Orbán family’s enrichment with a little government help

„Azt hiszem elképednénk a jelenlegi magyar miniszterelnök korrumpáltságának mélységétől.” Hungarian Spectrum: >

Tovább

Churchill és Bódis békés szivarozása helyett jaltai konferencia

Tulajdonképpen egy farsangi szivarozáson kellett volna találkoznia a krími félszigeten Churchillnek és Bódisnak 1945 februárjában – >

Tovább

A gyertyák csonkig égnek

„Az ember lassan öregszik meg: először az élethez és az emberekhez való kedve öregszik.” Márai Sándor >

Tovább

Egyik gyakornokunk szülinapját ünnepeltük

A bohókás ünnepeltet a kezében tartott tábláról lehet felismerni, amelyik egyben az életkorát is jelzi. Még fiatal, >

Tovább

A kiválasztott nép ilyennek látja Európát

Spitzertől: >

Tovább

A fehér kabát

Gabor,I like your white coat.Your pal,Tony Curtis >

Tovább

A Napló Naplója

Kissé élcelődve azt meséltük, hogy minden a Magyarzó Pistike bálján kezdődött, amikor Árpád a söntésnél találkozott >

Tovább

Szeretet

Amíg egy férfi új autóját fényezte, a kisfia felvett egy követ, és vonalakat karcolt az autó >

Tovább

Napi ajánló

Poslednje Tadićevo utočište – srpski PEN centar

Bódis Gábor
Bódis Gábor
Poslednje Tadićevo utočište – srpski PEN centar
Boris Tadić

Tadić utolsó menedéke a szerb PEN Központ – írja Saša Ilić a Peščanikon:

„U svim sistemima, kroz koje je prošlo ovo društvo, mehanizmi represije nikada nisu zapostavljani. Naprotiv, samo su usavršavani, modifikovani i prilagođavani zahtevima novog vremena. U vreme avangarde, potom socijalne literature, u doba IB-a pogotovo, u dugom veku Ćosićeve vladavine Srbijom (i njenom kulturom), posebno od 1968. do danas, zabrane, progoni i smenjivanja postale su savršene poluge za upravljanje sistemom. I književnici su se prilično disciplinovali. Malo kome danas pada na pamet da se suprotstavi državi kada ona očigledno gazi ljudska prava pojedinaca ili manjinskih zajednica, kada guši slobode ili pojačava svoje autoritarne mehanizme kako bi odbranila zvaničnu interpretaciju prošlosti, kao što je to recimo bio slučaj u januarskom sukobu države Srbije sa Forumom pisaca. Srpski PEN centar, začudo, u tom trenutku ne da se nije oglašavao već je bio potreban pritisak iz Evropske unije da bi došlo do elementarne reakcije. Iznutra, bilo je gotovo nemoguće dospeti do predsednice srpskog PEN-a, koja je u tom trenutku bila u Ohridu, gde je trebalo da dobije Svetsku nagradu za humanizam (!). Čak ni njeni najbliži saradnici (izdavači i pisci), ugledni članovi PEN-a, nisu se usuđivali da je pozovu i saopšte joj da bi trebalo hitno reagovati zbog eskalacije političkog nasilja. Vajkali su se da nemaju njen broj telefona, te da bi se predsednica mogla naljutiti što joj kvare divan boravak u Ohridu. Onda je odluka pala da je pozove jedna članica Foruma pisaca, ali ni taj poziv nije urodio plodom. Predsednica je ostala gluva za događanja na političkoj i kulturnoj sceni Srbije. U tom trenutku je došlo do divljačke smene upravnika Narodne biblioteke Srbije, ali ni to nije bio dovoljan povod da se srpski PEN centar oglasi. Razlog za to je banalan. Ova institucija je odavno postala ekspozitura Demokratske stranke u političkom smislu, a u kulturnom, ono što je Ljiljana Habjanović Đurović patentirala pre više godina na Beogradskom sajmu knjiga – štand jednog pisca. Onako kako Habjanovićeva manipuliše religijom, tako Ognjenovićeva manipuliše pričom o odbrani ljudskih prava i slobode govora. Odnosno, ona je smela da brani samo Tadićevu slobodu govora. Zato su i pisci iz silnih udruženja stali uz Tadića. Neki od njih su sada nagrađeni za tu lojalnost Andrićevom i drugim nagradama. Pošteno. Kada su nedavno rekli Borisu Tadiću da je do maja ove godine imao apsolutnu vlast u Srbiji, on je samo odmahnuo rukom i rekao, ma ‘ajte, molim vas, otkud vam to. Jeste, imao je. Upravljao je podjednako kako kik boks klubom u Jagodini (preko Palme) tako i PEN centrom (preko Vide Ognjenović). Sada je izgubio Palmine tigrove, ali mu je ostao PEN, još neko vreme, bar do 10. novembra.

Iskreno se nadam da bivši predsednik Boris Tadić prati šta se događa i u kulturi, odnosno da mu nevolje Olivera Dulića i čitavog niza stranačkih kolega u toj i ostalim malverzacijama ne zaokupljaju svu pažnju. Smena Lasla Blaškovića sa mesta direktora Kulturnog centra Novog Sada bi trebalo posebno da ga zainteresuje. Naravno, ne u smislu divljenja lepoti te političke smene (što, verovatno, ume da ushiti (ex)državnika i njegove savetnike), već pre svega u razumevanju uzroka i posledica koji proizlaze iz tog slučaja. Nebojša Krstić, njegov savetnik za smene i obračune sa neistomišljenicima, samo će se nasmejati (kao pre neki dan u Utisku nedelje) i reći će mu da je sve to jadno u odnosu na ono kako su oni radili. I biće u pravu. Iz Tadićevog strukiranog sakoa je izašlo sve to što se događa pred našim očima danas i ovde. Njegova apsolutna uzurpacija vlasti, instrumentalizacija svih institucija, gušenje sloboda, koketiranje sa ćosićevsko-dodikovskim nacionalizmom, lažna izvinjenja, nepoštovanja suseda, kohabitacija sa Koštunicom, rehabilitacija Slobodana Miloševića i njegove stranke, omogućili su uspon nacionalno-socijalne politike naprednjaka. Zato je usledio njegov politički sunovrat koji je, nažalost, povukao sa sobom i čitavu državu. Evo kako to izgleda na mikro-detalju. Dakle, pre nego što je Blašković smenjen, konstituisan je novi Upravni odbor Kulturnog centra na čije čelo je došao bivši predstavnik Dveri – Davor Pereula (Koštunica-SPC). Kao razlog za smenu, navedena je činjenica da je tabla na ulazu u Kulturni centar bila napisana protivustavnom latinicom (Koštunica-Tadić). Navedeno je i to da nije donet Pravilnik o fizičkom i tehničkom obezbeđenju, kao i da ne postoji Pravilnik o kancelarijskom i arhivskom poslovanju (Tadić-Krstić). Usledila je smena ali i brza reakcija srpskog PEN centra, koja je imala snagu ispuhanog balona upravo zbog političke uzurpacije ove institucije (Tadić). Javnosti se predstavio novi direktor Kulturnog centra Novog Sada – Andrej Fajgelj, čiji se politički govor o trećem putu i guslama (Koštunica-Tadić-Dačić-Nikolić) kao programskoj orijentaciji u kulturi ovog grada može svrstati u niz skandaloznih istupa koje su otpočeli ministar kulture Petković i njegovog pomoćnik Kolarević. No, jedna stvar je očigledna, previše je Tadićevih otisaka u svim ovim radnjama. Njegovo političko nasleđe predstavlja idealni okvir za ono što danas rade Nikolić i Dačić. Samim tim i njegova odgovornost za sve što se dešava, a naročito za ono što će se tek dešavati u zemlji je ogromna. Možda se on teši da je Novi Sad daleko i da pokrajinu još uvek drže njegovi, ali Beograd neće biti zaobiđen. Neko se tokom januarskih gibanja našalio na račun Tadićeve politike, predviđajući da će on završiti karijeru kao doživotni predsednik srpskog PEN-a. Možda to i nije bilo tako daleko od istine.”

2012. október 14.
Küldje tovább ezt a cikket.

Kommentek

Ehhez a cikkhez még nem fűztek megjegyzést.

Komment írásához be kell jelentkeznie.

Legfrissebb

KORMÁNYVÁLTÁS SZERBIÁBAN

Az országot most egy olyan személy tartja „sakkban” (sokkban?), akit – Gordana Čomić, előbb a Demokrata >

Tovább

Szolidaritás és katarzis?

A magyarázat lehetséges kulcsszava tehát a szolidaritás, annak itt s másutt nemigen látott formái, amelyek sosem >

Tovább

Ha létezne egy igazi államférfi

Míg az előző 30-50 körüli nemzedék nagy része – sokan közülük rossz lelkiismerettel - pragmatikusan alkalmazkodott >

Tovább

Hősök emlékét ünneplik a gyávák

Gyáva népnek nincs hazája, a 177 évvel ezelőtti hősökre mutogató VMSZ-magyarkák a 48-as szabadságharc megszégyenítésének iskolapéldái. Mit >

Tovább

A jelenlegi politikai elitnek le kell mondani az önzésről

A jelenleg uralkodó politikai elit nagy része három évtizede politikai üvegbúra alatt él, azzal a szent >

Tovább

Mi veszélyezteti a vajdasági magyarok megmaradását?

A vajdasági magyar közösségnek joga van tudni, hogy mit is mondod Fremond Árpád, az MNT VMSZ >

Tovább

A nagyhatalmak újra kezdik az érdekövezetek felosztását

A tömegek a válságos helyzetben olyan Vezért keresnek, akiben feltétlenül megbíznak. Az autokrata rendszerek tehát kimondottan >

Tovább

Így fogadjuk el az autokratákat: kiskanállal

Még arra is bátorkodott utalni, hogy a parlament csak a demokratikus rendszer egyik eleme és nem >

Tovább

A VMSZ SZÉGYENPÁRT

A junior pártelnök nem a magyar közösség, hanem csak a saját és pártja szűk elitjének az >

Tovább

Barbárság vagy demokrácia?

„Donald Trump – írta Fukuyama - legutóbbi lépései Ukrajnával és Oroszországgal kapcsolatban letaglózóak voltak. A nyugati >

Tovább

A VMSZ is engedelmesen tűrte, hogy a „puccsisták” közé sorolják

Ebben a zűrzavaros helyzetben külön figyelmet érdemel David Atlagić kormánypárti képviselő felszólalása. Kitért az 2000 október >

Tovább

Egy országot elveszejteni

A megszabadulás tőle régóta elsőrendű erkölcsi és nemzeti egzisztenciális kérdés volt, a friss fejlemények fényében pedig >

Tovább